Poznate međunarodne organizacije Srbiju klasifikuju kao demokratiju. Međutim, oni obično procenjuju stanje demokratije na osnovu uskog teorijskog koncepta izborne demokratije, koji lako stvara zabludu da slobodni izbori predstavljaju ne samo neophodan, već i dovoljan uslov za demokratiju.

Koncept liberalne konsolidovane demokratije, pored proceduralnih aspekata, podrazumeva i strože normativne i analitičke kriterijume, poput vladavine prava i mehanizama vertikalne i horizontalne odgovornosti, koji predstavljaju institucionalne garancije za primenu osnovnih demokratskih principa.

U nedostatku ovih mehanizama, izborne demokratije postaju neispravne. Prema relevantnom istraživanju, Srbija je klasifikovana kao polu-konsolidovana (neispravna ili manjkava) demokratija.

Nepravilnosti u izbornim procedurama, kao i kršenje elemenata koji garantuju poštovanje demokratskih normi i institucija poslednjih godina ukazuju na određenu demokratsku „regresiju“. Imajući to u vidu, rad ispituje u kojoj meri vladavina zakona predstavlja podršku konsolidaciji demokratije u Srbiji i ukazuje na potencijalne uzroke uočenih nedostataka u ovoj oblasti, koji pogoršavaju konsolidaciju demokratije.

Posted in Novosti